20 godina. Toliko traje moja borba. Točno 20 godina! I da, borba je to cijelim putem,malo kad sam bila odustala i prepustila se. Moje pitanje glasi: može li se prestati s nečim što činiš 20 godina?Jer ako ua sve napore do sad nisi upio,je li uopće moguće? Jesam li išta pametnija nakon 20 godina? Držala samo onaj snop trepavica među prstima i stavljala ih u fildžan. Tako sam počela,s 12 godina. I sad kad tako držim trepavice često se sjetim toga. Prošlo je 20 godina,a stanje je isto: Bilo je perioda kad bi manje čupala ili bi prestala. Potrajalo bi nekoliko mjeseci d aopet iz početka. Kad je mama prvi put vidjela bila je sablažnjena. Bila je i danas nakon 20 godina jer je shvatila da nemam ni jedne jedine ni na jednom oku! Obrve ne zna da čupam,a ni nju nemam skoro ni jednu. Prošla godina je bila relativno dobra,čupala jesam,ali borba je bila aktivna i većinu vremena su trepavice bile u takvom stanju da sam izgledala ok. Ali sad izgledam UŽASNO! Imam inače jako izbubljene i velike oči. Izbubljene su i s trepavicama ,ali bez njih su užasne,užasne i ružne!! Samo čekam kad će me netko upitati šta mi je s njima! Nakon što se mama sablažnjavala,čudila i držala lekcije nazvala je i rekla da ipak se ne brinem. Mama kao mama :) Nitko drugi ne zna niti želim da zna.
Šta ako još jednom kažem da prestajem? Hoće li to išta značiti?        Koliko puta sam prestavala ? Šta je ovog puta drugačije što će mi pomoći? Je li uopće moguće prestati čupati?
Mislim da sam u ovih više od godinu dana zavirila u svaki kutak neta što se tiče tricha-znanstvenih istraživanja,članaka,foruma,osobnih blogova. Onih koji ne čupaju duže vremena mogu nabrojati na prste jedne ruke. Nije ohrabrujuće, znam. No znam da ne želim hodati ovakva,NIKADA više! želim se i dalje boriti. Jer bolje se boriti i biti većinu vrema s većinom trepavica na očima i biti i sojećati se normalnom,nego biti ovakva i izbjegavati izaske iz kuće i poglede drugih. Jer to doslovno radim! Za tricha lijeka nema,generalno nikkave tablete ne pomažu. Pomažu donekle terapije koje nama nisu dostupne. No ja imam neke metode koje mi zaista pomažu da sam većinu vrmena pull-free. Iako poriv nikad ne nestaje-NIKAD! Iako što duže ne čupamo,jačina i učestalost se smanjuju. Znate onu-za odustavanje nikada nije prekasno.

Moj cilj:boriti se i dalje i ostvarivati vlastiti maximum. Nije loše za početak mislim.. :)
Dokazano je da impuls pogoršavaju šećer,kava,procesirane namirnice. ja izbacila sve osim kave,ionako sam na dijeti :) Uvele surutku,koja je jako zdrava,sadrži aminokiseline neophodne za bolje funkcioniranje mozga,a znamo kako nam je to potrebno. Svaku veće,bez iznimke pišem poseban post ovdje sa osvrtom na prijašnji dan,kako je prošao,kakav je bio umpuls,je li bilo počupanih,šta sam naučila tig dana. Svaku veče mažem obrve i trepavice uljima i vazelinom,da izrastu što gušće  jače. I veselim se danu kad ću ponosno na njih staviti ono divno sjenilo i maskaru,kad ću ponosna pisati da ne čupam,i kad ću svojim primjerom opet biti poticaj i motivacija drugima :)
A sad odoh pročitati svoj podsjetnik svea onog što mi pomaže-to sam pisala na forumu kroz cijelu prošlu godinu,pa sam si isprintala i čitam po potebi da se prisjetim. Također ću si uz kavu prikupiti sav materijal koji mi je pomagao a skinut je s neta. Ako želite stavim linkove kad se vratim s mora. Pusa svima!:)

Dan 1. Priprema.pozor,sad :)

Poželite mi sreću,zajedno možemo uspjeti :)